U sarajevskom Brusa bezistanu je u četvrtak, 4. oktobra 2018. godine svečano otvorena izložba višeg arhivista Admira Nezirovića i arhivskog tehničara Irfana Đeševića “Predizborni plakati između dva svjetska rata (1918-1941)”.
Historijski arhiv Sarajevo je odlučio da uoči Općih izbora u Bosni i Hercegovini javnosti predstavi izložbu pod naslovom „Predizborni plakati između dva Svjetska rata (1918-1941)“. Jedan od ciljeva izložbe je prezentacija dijela „Zbirke plakata“ koju posjeduje Historijski arhiv Sarajevo, a koji se odnose na predizborne plakate iz perioda između dva Svjetska rata, te da se istovremeno slikovito prikaže predizbornu kampanju u vrijeme kada su plakati, uz predizborne skupove, bili glavno sredstvo komunikacije političkih stranaka sa biračima. Plakat ili poster je obično list papira ili kartona različitih veličina, koji se ističe na zid, stub ili pano. Pojam „plakat“ najčesće se koristi za opis lista papira koji služi u promotivne svrhe, kao što su najave nekih nadolazećih javnih događaja poput izbora, utakmica, koncerata i predstava.
Obzirom na značaj i popularnost plakata, ali i njihov dizajn koji nerijetko dostiže izgled umjetničkog djela, postali su posebnim kolekcijama mnogih biblioteka, arhiva i drugih baštinskih institucija. Ove zbirke ponekad dostižu impozantne brojke – kada je riječ o broju sakupljenih plakata – ali i veliku vrijednost, kada su u pitanju stari, raritetni plakati, te oni koje odlikuje izvanredan dizajn. To je bio razlog zašto je i Historijski arhiv Sarajevo prije šezdesetak godina odlučio oformiti jednu ovakvu zbirku.
Historijski arhiv Sarajevo posjeduje otprilike 3000 plakata, u Zbirci koja možda ne zadivljuje brojem dokumenata, ali njihova historijska i dokumentarna vrijednost, zajedno sa informacijama koje prikazuju, čine ovu zbirku veoma važnom za naš grad, ali i državu. Zbirka plakata u Historijskom Arhivu Sarajevo je nastala otkupom, poklonom od privatnih lica i institucija, te izdvajanjem iz raznih drugih fondova Arhiva. Tri stotine osamdeset devet (389) plakata iz ove Zbirke je nastalo u periodu između dva Svjetska rata, odnosno u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije.
U periodu između dva Svjetska rata, u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevini Jugoslaviji, parlamentarni izbori su održani sedam puta. Građani s pravom glasa su tada birali narodne poslanike (zastupnike) u Narodnoj skupštini u Beogradu. Izbori su održani 1920., 1923., 1925., 1927., 1931., 1935. i 1938. godine.
Historijski arhiv Sarajevo ovom izložbom prikazuje predizborne plakate štampane za parlamentarne izbore održane 1923., 1931., 1935. i 1938. godine. Također, među njima je i jedan plakat koji se odnosi na kandidatsku listu za općinske izbore u Sarajevu, održane 28. X 1928. godine.
U Tuzli je od 26. do 28. septembra 2018. godine održano 31. međunarodno savjetovanje “Arhivska praksa 2018”.
Ispred Historijskog arhiva Sarajevo na savjetovanju su svoje radove predstavili mr. sc. Sejdalija Gušić (Izdavačka djelatnost Historijskog arhiva Sarajevo 1998-2018 sa posebnim osvrtom na suizdavačke projekte), Amela Bedaković (Analiza propisa iz oblasti kancelarijskog poslovanja u Bosni i Hercegovini u svjetlu arhivske legislative), te Omer Bajić (Zbirka poštanskih maraka i žigova Historijskog arhiva Sarajevo 1860-1961).
Danas su JU Historijski arhiv Sarajevo posjetili učenici IX. razreda Međunarodne francuske škole u Sarajevu (CIFS) predvođeni svojim nastavnikom Hiacyneom Marteauxom i nastavnicom Leom Oeuf-Andral.
Arhivske zbirke i fondove ovom prilikom su učenicima prezentirali viši arhivisti Atif Mušinović i Almira Alibašić-Fideler.
Učenici i nastavnici su, obzirom na skoro obilježavanje stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, posebno bili zainteresirani za građu vezanu za Prvi svjestki rat.
Učenicima je, između ostalog, prezentirana vrijedna pisana građa iz Orijentalne zbrike, dokumenti iz austro-ugarskog perioda, ali i bogata bibliotečka građa.
Izložba Historijskog arhiva Sarajevo “Ženske stručne škole u Sarajevu između dva Svjetska rata” autorica višeg arhivista Aleksandre Pijuk-Pejčić i višeg arhivskog tehničara Amele Bedaković, svečano je otvorena jučer u Brusa-Bezistanu – Muzej Sarajeva. Cilj izložbe bio je predstaviti sistem obrazovanja ženske populacije u Sarajevu ,u periodu između dva Svjetska rata.
Postavka izložbe prikazuje dokumente nastale u četiri tadašnje obrazovne ustanove: Ženskoj stručnoj zanatskoj školi, Stručnoj zanatskoj školi tekstilnog pletenja, Ženskoj stručnoj školi pri Ženskoj muslimanskoj organizaciji „Osvitanje“ i Ženskoj zanatskoj školi dobrotvorne zadruge „Srpkinja“. Izloženi su arhivski dokumenti: svjedočanstva o položenim završnim ispitima, ocjene iz nastavnih predmeta, rasporedi časova, upisni materijali, ali i drugi dokumenti, poput rješenja o izbacivanju iz škole.
U ovim obrazovnim ustanovama je školovanje trajalo četiri godine. Prva godina je bila pripremna za sve polaznice, drugu i treću su pohađale u odvojenim odjeljenjima za rublje i za krojenje, a u četvrtoj je bila praktična nastava. Zadatak ženskih stručnih i zanatskih škola bio je obučiti mlade djevojke raznim zanatima i pripremiti ih za život kao samostalne radnice ili dobre domaćice, radi općeg unapređenja kućne, ali i tekstilne industrije.
Od nastavnih predmeta, polaznice su pohađale srpskohrvatski jezik i poslovne sastavke, račun, geografiju, istoriju i prirodne nauke, prostorno crtanje, ručni rad i crtanje krojeva, obrtno računovodstvo i knjigovodstvo te pravila o obrtima, poznavanje materijala i domaćinstva, poznavanje kostima, dekorativno crtanje, nauku o čuvanju zdravlja, njezi i odgoju djece, te njemački ili mađarski jezik.
Za upis u neku od ovih škola s 14 godina života bilo je potrebno najprije uspješno završiti ili pripravno godište ženske stručne škole ili najmanje dva godišta više narodne škole, ali i ljekarsko uvjerenje.
Izrada raznih odjevnih predmeta bila je praktičan rad u ovim školama, pa su, zahvaljujući tome, ratna siročad u domovima imala neophodnu odjeću jer su za njih, samo od januara do aprila 1918., učenice skrojile i sašile 3.882 košulje.
– Veliki je bio interes za upis u ženske stručne škole. Na konkurse se svake godine javljalo više djevojčica nego što su škole mogle da prime. Ovakva situacija bila je u svim školama, osim u Stručnoj zanatskoj školi tekstilnog pletenja, osnovanoj 1927., zbog čega je ona postojala samostalno do 1934. i tek tada pripojena Muškoj zanatskoj školi – kazala je na otvorenju izložbe jedna od autorica, magistrica historijskih nauka, viši arhivist u Historijskom arhivu Sarajeva Aleksandra Pijuk-Pejčić.
Prema riječima autorice, izložba predstavlja ove škole kao bez sumnje značajne kulturne i pedagoške pojave iz vremena podređenog društvenog statusa žena. One su trasirale put u kreiranju povoljnijeg ambijenta za uključivanje žena u mnoge društvene sfere, pomogle oslobađanju iz okova konzervativnog, i to sticanjem novih znanja i umijeća.
– Ako se nivo modernizacije jednog grada može mjeriti brojem obrazovanih žena, onda možemo reći da je Sarajevo u prvoj polovini XX vijeka bio moderan grad – političko, kulturno i privredno središte koje se izdvajalo od drugih gradova i varošica i po pismenosti stanovnika. Po popisu iz 1931. godine, imalo je 46,3 posto pismenih žena, što je izuzetno visok procenat ima li se na umu da je u toj godini u Bosni i Hercegovini bilo pismeno samo 30 posto ukupnog stanovništva – istakla je Pijuk-Pejčić, napominjući da su pismenost i školstvo, kao osnovni uslov razvoja svakog društva, bili na vrlo niskom nivou na početku tog vijeka u Bosni i Hercegovini.
Preteča ženskih stručnih škola u Sarajevu bila je “Prva viša djevojačka škola u BiH”, otvorena 1883. godine s ciljem da pruži samo opće obrazovanje, pripremajući djevojke da budu dobre domaćice i majke. Nakon otvaranja ove škole, nametnula se potreba da djevojke sa završenim osnovnim obrazovanjem budu osposobljene i za ženski praktičan rad, pa je Zemaljska vlada Naredbom od 18. oktobra 1913. godine, odobrila organizaciju i nastavu ženskih stručnih škola za šivanje rublja i krojenje haljina. Tako je osnovana prva ženska stručna zanatska škola u Sarajevu.
Historijski arhiv Sarajevo su 4. 9. 2018. godine posjetili prof. dr. Christian Voss, dr. Olimpia Dragouni i Goranka Ćejvanović sa Humboldt Univerziteta u Berlinu, prof. dr. Aleksandar Jakir sa Univerziteta u Splitu, te dr. Ljiljana Dobrovšak sa Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.
U pratnji delegacije bio je i dr. Enes Omerović sa Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.
Goste su sa radom Arhiva i njegovim najznačajnijim fondovima upoznali direktor Fuad Ohranović i viši arhivisti Atif Mušinović i Admir Nezirović, koji su održali prigodno jednosatno predavanje.
U organizaciji Ministarstva kulture i sporta te Ministarstva privrede Kantona Sarajevo potpisan je Ugovor između KJP “ZOI ’84” i JU Historijski arhiv Sarajevo kojim je predviđen zakup prostora u Zetri za potrebe Arhiva.
Ugovor su potpisali v.d. direktora KJP “ZOI ’84” Nevres Alispahić i direktor JU Historijskog arhiva Sarajevo Fuad Ohranović.
Potpisivanju Ugovora je prisustvovao i ministar kulture i sporta KS Mirvad Kurić, koji je izjavio da je njegov cilj, od kada obnaša funkciju ministra, početi rješavati sve probleme koje je Arhiv dugo godina imao, naglasivši da se ipak nešto od toga počelo realizirati.
– Ugovorom je predviđen zakup 1.000 kvadratnih metara prostora u Zetri za potrebe Arhiva. Nakon adaptacije koju će uraditi preduzeće “ZOI ’84” do kraja 2018. godine, Historijski arhiv će useliti u novi prostor, što će omogućiti čuvanje arhivske građe po međunarodnim arhivskim standardima, a sve u cilju njenog očuvanja za buduće generacije – kazao je Kurić.
Direktor JU Historijski arhiv Sarajevo Fuad Ohranović je istakao da je posebno sretan što je došlo do potpisivanja Uugovora, na kojem se radilo više od godinu dana.
– Prema odredbama ovog ugovora, Historijski arhiv Sarajevo dobija u zakup prostor u suterenu Zetre, gdje će biti smješten jedan dio arhivske građe iz našeg postojećeg depoa u kojem su uslovi kritični. Slijedi adaptacija prostora u Zetri, u skladu sa arhivskim standardima” – kazao je Ohranović.
V. d. direktora KJP “ZOI ’84” Nevres Alispahić je naglasio da je Ugovor potpisan na obostranu korist, te da za KJP “ZOI ’84” to predstavlja “dobru finansijsku injekciju koja je itekako potrebna ovom preduzeću”.
U srijedu, 13. juna 2018. godine, a povodom Međunarodnog dana arhiva i Sedmice arhiva, JU Historijski arhiv Sarajevo je odlukom direktora dodijelio zahvalnice bivšim i sadašnjim djelatnicima Arhiva za uloženi napor na spašavanju arhivske građe Historijskog arhiva Sarajevo u mjesecu maju i junu 1992. godine, tokom napada na Sarajevo od strane agresorske Vojske SR Jugoslavije i paravojnih formacija pobunjenih bosanskih Srba (kasnije tzv. Vojske Republike Srpske).
“Zadovoljstvo mi je što danas ovim ljudima mogu izraziti veliku zahvalnost za doprinos koji su dali u očuvanju arhivske građe i to povodom 70 godina uspješnog rada arhiva”, izjavio je direktor Historijskog arhiva Sarajevo Fuad Ohranović.
Dodao je da su dobitnici zahvalnica zaslužni, između ostalog, i za očuvanje Orijentalne zbirke, te drugih vrijednih fondova i zbirki Arhiva.
Na osnovu predanog rada bivših uposlenika, posebno za vrijeme rata, danas građa Arhiva stoji na raspolaganju današnjim i budućim istraživačima i naučnicima.
“U našem Arhivu se čuva historija Sarajeva i Bosne i Hercegovine, građa koja je svjedokom postojanja ljudi i institucija decenijama i stoljećima nakon njihovog odlaska ili prestanka rada”, istakao je Ohranović.
Tekst odluke o dodjeli zahvalnica možete pročitati ovdje.
Jedna od aktivnosti održanih povodom Međunarodnog dana arhiva (9. VI) i Sedmice arhiva (8-15. VI) bila je i svečano potpisivanje Zapisnika o primopredaji arhivske građe Općinskog suda Sarajevo iz perioda 1909-1995. u prostorijama JU HAS.
Ovaj važan dokument potpisali su predsjednica Općinskog suda Sarajevo Janja Jovanović i direktor JU Historijski arhiv Sarajevo Fuad Ohranović.
Arhiv je time i formalno na čuvanje od Općinskog suda Sarajevo preuzeo građu u količini od 1.100 dužnih metara, dok ukupno čuva više od 11 dužnih kilometara arhivske građe.
Direktor Ohranović je istakao da se već 10 godina dogovara preuzimanje ove građa, te da su u to vrijeme smještajni uslovi bili nešto bolji, pa je 2008. godine ubilo moguće rezervisati prostor za arhivsku građu Općinskog suda.
– Kapaciteti su vremenom popunjeni, pa Arhiv danas u tri svoja depo-objekta nema više ni jednog slobodnog metra za trajno čuvanje arhivske građe. Međutim, radi se na tome da se još jedan objekat ustupi Arhivu – kazao je Ohranović.
Predsjednica Općinskog suda Sarajevo Janja Jovanović naglasila je da Sud ima zakonsku obavezu da sačuvane dokumente i knjige u roku od 30 godina od arhiviranja preda na čuvanje.
– Riječ je o građi koja je namijenjena trajnom čuvanju, ali koja također treba da bude dostupna i građanima – kazala je predsjednica Jovanović .
Izložba “Bošnjaci, autori književnih djela iz Orijentalne zbirke (1463-1918.) Historijskog arhiva Sarajevo”, autora viših arhivista Fuada Ohranovića i Atifa Mušinovića, otvorena je u Sarajevu 8. juna u Gazi Husrev-begovoj biblioteci povodom 9. juna, Međunarodnog dana arhivâ i Sedmice arhivâ (8. do 15. juna).
Direktor Historijskog arhiva Sarajevo, Fuad Ohranović, kazao je na otvorenju izložbe rekao da su izloženi eksponati iz Orijentalne zbirke Arhiva, koja ima više od 14.000 jedinica, rukopisi nastajali u vrijeme Osmanskog carstva od 1463. do 1878. godine, te manjim dijelom u periodu austro-ugarske uprave.
“Autori su Bošnjaci intelektualci, učenjaci prvog reda ne samo u Bosni i Hercegovini već i cijelom Osmanskom carstvu, neki poznati kod samih sultana, poput Hasana Kafije Pruščaka, Muhameda Musića Allameka, Ahmeda Sudija Bošnjaka, Ali-dede Bošnjaka, Mustafe Ejubovića i Mustafe Muslija. Veliki broj njih je odlazio na studije po gradovima Carstva. S druge strane, autori poput Hasana Zijaije Mostarca, Muhameda Hevai Uskufije, šejha Hasana Kaimije, Osmana ef. Šuglije, Ibrahima Opijača, Ahmeda ef. Mostarca, Abdulaha ef. Karabegovića, Mula Mustafe Firakije, Omera Hazima Hume, Sejfullaha Prohe, Abdullaha ef. Riđanovića i drugih, predstavljali su svjetionike nauke i kulture u bosanskim gradovima u kojima su živjeli i radili”, kazao je Ohranović.
Dr Mustafa Jahić iz Gazi Husrev-begove biblioteke kazao je da rukopisi kao najveći baštinici znanja, u kojima autori izlažu njihove ideje, iskustva i naučna otkrića, predstavljaju značajan dio naslijeđa islamske civilizacije, jer su nastajali tokom dugog perioda – od osmog vijeka kada su Arapi počeli koristiti papir, pa do početka 20. stoljeća bez obzira na to što je štampanje knjiga nakon dugog otpora toj vrsti djelatnosti, počelo i u Osmanskom carstvu u prvoj polovini 18. stoljeća.
Rukopisi djela najpoznatijih bosanskih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima – arapskom, turskom i perzijskom čine naročito vrijedan i značajan dio rukopisnog fonda biblioteka osnivanih već u 16. stoljeću uglavnom uz džamije i medrese, mektebe i tekije, a u 17. stoljeću u većim gradovima kao samostalne javne biblioteke.
“Izloženi su rukopisi nekih od najpoznatijih bosanskih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima, među njima Ahmeda Sudića, poznatog komentatora perzijskih klasika i jednog od najboljih poznavalaca perzijskog jezika i klasične perzijske književnosti, ali i arapskog jezika i njegove gramatike, koji je komentare djela perzijskih klasika i arapske gramatike napisao na osmanskom turskom jeziku. Tu je i Hasan Zijai Mostarac, istaknuti mostarski pjesnik, zatim Alaudin Ali-dede Bošnjak, plodan pisac na arapskom jeziku koji se posebno isticao u pisanju djela tesavvufskog sadržaja; Hasan Kafi Pruščak, jedan od posebno uticajnih ljudi u Osmanskom carstvu i jedan od najsvestranijih i najplodonosnijih bosanskih pisaca na orijentalnim jezicima. Pisao je djela iz filologije, islamskog prava, islamske dogmatike, historije i politike. Tu su i rukopisi Muhameda Musića Allameka koji je u komentarima, glosama i preradama djela drugih autora pokazao izuzetnu oštroumnost, samostalnost i originalnost u izlaganju vlastitih mišljenja i razumijevanju raznih pitanja u komentiranju Kur’ana, arapske gramatike i retorike te posebno logike, što ga svrstava u red izuzetno značajnih naučnika 17. stoljeća u islamskom svijetu.”, rekao je Jahić.
Muhamed Hevaija Uskufi je autor prvog bosansko-turskog rječnika, napisanog u stihovima; Ahmed Mujezinović Mostarac, autor velike zbirke vazova u kojoj uglavnom s tesavvufsko-filozofskog aspekta razmatra mnoge teme, najčešće vjerskog karaktera; Hasan Kaimija iz Sarajeva, autor više zbirki poezije (divana) i pojedinačnih raznovrsnih pjesama na osmanskom turskom jeziku; Hasan Duvnjak, autor više djela na arapskom i osmanskom turskom iz islamskog vjerovanja i islamske pravne prakse; Osman Šugli Visočanin, jedan od plodnijih bosanskih pisaca na orijentalnim jezicima u drugoj polovini 17. i početkom 18. stoljeća; Mustafa Ejubović – šejh Jujo koji raznovrsnim načinom rada ulazi u red najistaknutijih bošnjačkih autora koji su stvarali na orijentalnim jezicima tokom cijele epohe nastajanja ove vrste naučnog i književnog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini; Ibrahim Opijač koji je nakon smrti učitelja, šejha Juje, zauzeo njegovo mjesto u obrazovanim krugovima Mostara; Ahmed Muhamedov Mostarac, dugogodišnji mostarski muftija i dobar poznavalac islamskog prava, autor zbirke fetvi kojima su se rješavala svakodnevna praktična pitanja muslimana; Mustafa Bošnjak Muhlisi, autor putopisa o njegovom odlasku na hadž 1748. godine, napisanog u stihovima na osmanskom turskom jeziku; Muhamed Čajničanin koji se bavio logikom na arapskom jeziku te Mustafa Firaki, hroničar i pjesnik, Abdulah Karabegović, Omer Hazim Humo, Sejfullah Proho, Mustafa Buturović, Muhamed ef. Ramić, šejh Muhamed Užičanin, Abdullah ef. Riđanović, Jusuf-beg Čengić i Muhamed Arif Kujumdžić Sarajlija-Brkanić.
Cilj izložbe “Bošnjaci, autori književnih djela – iz Orijentalne zbirke Historijskog arhiva Sarajevo“ je njegovanje sjećanja na ove značajne ličnosti iz historije Bosne i Hercegovine te skretanje pažnje na arhivsko blago pohranjeno u Historijskom arhivu.
Osim prijepisa, na izložbi su predstavljeni autografi, tj. originalni rukopisi književnih djela.
Pišući djela na osmanskom turskom, arapskom, perzijskom, ali i na bosanskom jeziku, u vremenu kada je steći znanje bilo puno teže nego danas, autori čije rukopise predstavlja izložba, proslavili su male bosanske gradove na granici osmanske države i barem na tren ih stavili u ravan s tadašnjim velikim naučnim centrima Osmanske imperije, istakli su autori izložbe.
Od 6. do 8. maja/svibnja 2018. godine je u u organizaciji Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine i Odjeljenja za javni registar – Službe za arhiv Vlade Brčko distrikta BiH, u Brčkom održano Savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine.
Savjetovanje je imalo međunarodni karakter obzirom na učešće kolega iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Turske, i imalo je dva panela: “Arhivsko zakonodavstvo” i “Prostorni kapaciteti arhivskih ustanova”.
Ispred Historijskog arhiva Sarajevo su sa svojim referatima u prvom panelu učestvovali Džemila Čekić (Zakon o arhivskoj djelatnosti – provedbeni propisi)“, Almira Alibašić-Fideler (Arhivska građa kao kulturno dobro/baština u kontekstu Zakona o arhivskoj djelatnosti u Kantonu Sarajevo), Haris Zaimović (Baštinsko i arhivsko zakonodavstvo u Kantonu Sarajevo: iskorak ka boljem pozicioniranju i prepoznavanju institucije arhiva i arhivske djelatnosti), te Aleksandra Pijuk-Pejčić (Preuzimanje arhivske građe između teorije i prakse).
U drugom panelu o prostornim kapacitetima svoje radove su izlagali Fuad Ohranović (Problematika smještajnih kapaciteta Historijskog arhiva Sarajevo – sadašnjost i perspektive), Admir Nezirović (Depo prostor Vrbanjuša, te Sejdalija Gušić (Kako smo se/su nas selili). Savjetovanju su prisustvovali i kolege Jasmin Turčalo i Amina Medić.
U organizaciji domaćina učesnici su obišli muzej “Fondacija Legat Ekmečić” u Brčkom, potom franjevački samostan u Dubravama zajedno sa muzejem i galerijom, te Konak Zaimovića u Zoviku.
U sarajevskom Brusa bezistanu je u četvrtak, 4. oktobra 2018. godine svečano otvorena izložba višeg arhivista Admira Nezirovića i arhivskog tehničara Irfana Đeševića “Predizborni plakati između dva svjetska rata (1918-1941)”.
Historijski arhiv Sarajevo posjeduje otprilike 3000 plakata, u Zbirci koja možda ne zadivljuje brojem dokumenata, ali njihova historijska i dokumentarna vrijednost, zajedno sa informacijama koje prikazuju, čine ovu zbirku veoma važnom za naš grad, ali i državu. Zbirka plakata u Historijskom Arhivu Sarajevo je nastala otkupom, poklonom od privatnih lica i institucija, te izdvajanjem iz raznih drugih fondova Arhiva. Tri stotine osamdeset devet (389) plakata iz ove Zbirke je nastalo u periodu između dva Svjetska rata, odnosno u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije.
