Izložba Historijskog arhiva Sarajevo “Ženske stručne škole u Sarajevu između dva Svjetska rata” autorica višeg arhivista Aleksandre Pijuk-Pejčić i višeg arhivskog tehničara Amele Bedaković, svečano je otvorena jučer u Brusa-Bezistanu – Muzej Sarajeva. Cilj izložbe bio je predstaviti sistem obrazovanja ženske populacije u Sarajevu ,u periodu između dva Svjetska rata.
Postavka izložbe prikazuje dokumente nastale u četiri tadašnje obrazovne ustanove: Ženskoj stručnoj zanatskoj školi, Stručnoj zanatskoj školi tekstilnog pletenja, Ženskoj stručnoj školi pri Ženskoj muslimanskoj organizaciji „Osvitanje“ i Ženskoj zanatskoj školi dobrotvorne zadruge „Srpkinja“. Izloženi su arhivski dokumenti: svjedočanstva o položenim završnim ispitima, ocjene iz nastavnih predmeta, rasporedi časova, upisni materijali, ali i drugi dokumenti, poput rješenja o izbacivanju iz škole.
U ovim obrazovnim ustanovama je školovanje trajalo četiri godine. Prva godina je bila pripremna za sve polaznice, drugu i treću su pohađale u odvojenim odjeljenjima za rublje i za krojenje, a u četvrtoj je bila praktična nastava. Zadatak ženskih stručnih i zanatskih škola bio je obučiti mlade djevojke raznim zanatima i pripremiti ih za život kao samostalne radnice ili dobre domaćice, radi općeg unapređenja kućne, ali i tekstilne industrije.
Od nastavnih predmeta, polaznice su pohađale srpskohrvatski jezik i poslovne sastavke, račun, geografiju, istoriju i prirodne nauke, prostorno crtanje, ručni rad i crtanje krojeva, obrtno računovodstvo i knjigovodstvo te pravila o obrtima, poznavanje materijala i domaćinstva, poznavanje kostima, dekorativno crtanje, nauku o čuvanju zdravlja, njezi i odgoju djece, te njemački ili mađarski jezik.
Za upis u neku od ovih škola s 14 godina života bilo je potrebno najprije uspješno završiti ili pripravno godište ženske stručne škole ili najmanje dva godišta više narodne škole, ali i ljekarsko uvjerenje.
Izrada raznih odjevnih predmeta bila je praktičan rad u ovim školama, pa su, zahvaljujući tome, ratna siročad u domovima imala neophodnu odjeću jer su za njih, samo od januara do aprila 1918., učenice skrojile i sašile 3.882 košulje.
– Veliki je bio interes za upis u ženske stručne škole. Na konkurse se svake godine javljalo više djevojčica nego što su škole mogle da prime. Ovakva situacija bila je u svim školama, osim u Stručnoj zanatskoj školi tekstilnog pletenja, osnovanoj 1927., zbog čega je ona postojala samostalno do 1934. i tek tada pripojena Muškoj zanatskoj školi – kazala je na otvorenju izložbe jedna od autorica, magistrica historijskih nauka, viši arhivist u Historijskom arhivu Sarajeva Aleksandra Pijuk-Pejčić.
Prema riječima autorice, izložba predstavlja ove škole kao bez sumnje značajne kulturne i pedagoške pojave iz vremena podređenog društvenog statusa žena. One su trasirale put u kreiranju povoljnijeg ambijenta za uključivanje žena u mnoge društvene sfere, pomogle oslobađanju iz okova konzervativnog, i to sticanjem novih znanja i umijeća.
– Ako se nivo modernizacije jednog grada može mjeriti brojem obrazovanih žena, onda možemo reći da je Sarajevo u prvoj polovini XX vijeka bio moderan grad – političko, kulturno i privredno središte koje se izdvajalo od drugih gradova i varošica i po pismenosti stanovnika. Po popisu iz 1931. godine, imalo je 46,3 posto pismenih žena, što je izuzetno visok procenat ima li se na umu da je u toj godini u Bosni i Hercegovini bilo pismeno samo 30 posto ukupnog stanovništva – istakla je Pijuk-Pejčić, napominjući da su pismenost i školstvo, kao osnovni uslov razvoja svakog društva, bili na vrlo niskom nivou na početku tog vijeka u Bosni i Hercegovini.
Preteča ženskih stručnih škola u Sarajevu bila je “Prva viša djevojačka škola u BiH”, otvorena 1883. godine s ciljem da pruži samo opće obrazovanje, pripremajući djevojke da budu dobre domaćice i majke. Nakon otvaranja ove škole, nametnula se potreba da djevojke sa završenim osnovnim obrazovanjem budu osposobljene i za ženski praktičan rad, pa je Zemaljska vlada Naredbom od 18. oktobra 1913. godine, odobrila organizaciju i nastavu ženskih stručnih škola za šivanje rublja i krojenje haljina. Tako je osnovana prva ženska stručna zanatska škola u Sarajevu.
(arhivsa.ba/FENA/source.ba)
U depandansu Muzeja Sarajeva – Despića kući – danas je, povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, otvorena izložba Historijskog arhiva Sarajevo “Crteži gradova Bosne i Hercegovine”, autora arhivistâ Saše Beltrama i Jasmina Turčala.
Slikar i grafičar Vladimir Pintarić (1918.-2010) završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prvu samostalnu izložbu imao je 1937. godine u Zagrebu, potom 1938. u Beogradu. Sudjelovao je na brojnim izložbama grafike u inozemstvu. Dobitnik je medalje i diplome na svjetskoj izložbi u Parizu, kao i u Bostonu 1938. godine. Godinama je živio i radio u Beogradu, potom ponovo u Zagrebu gdje je i umro.
