(preneseno iz magazina “Stav”, br. 1 od 12. III. 2015.)
Neko je jednom mudro rekao da je narod koji zaboravlja svoju prošlost dužan je ponavljati. Historijski arhiv u Sarajevu odigrao je kroz svoju dugu prošlost djelovanja jednu od ključnih ulga kada govorimo o zaštiti kulturno-historijske baštine BiH. Međutim, bez obzira na neprocjenjivu važnost ove institucije, Arhiv se kontinuirano zanemaruje, a već dugo doslovno mu prijeti potonuće u zemlju.
Piše: Jahja Muhasilović
Fotografije: Velija Hasanbegović
“Arhiv je institucija koja u svim sistemima i društvima čuva korijene države, društva i naroda”, rekao nam je direktor Historijskog arhiva u Sarajevu Sejdalija Gušić.
Kroz razgovor s uposlenicima ove institucije uvjerili smo se u ozbiljnost problema s kojim se danas Historijski arhiv u Sarajevu susreće. Direktor Arhiva upoznao nas je sa štetnim posljedicama bosanskohercegovačke društvene nesvijesti i nebrige prema vlastitim institucijama koja se direktno reflektira na rad ove institucije.
VLASTI JOŠ UVIJEK NISU SVJESNE ZNAČAJA ARHIVA
Po njegovom mišljenju Arhiv ne dobiva adekvatnu pomoć od institucija koje su predviđene da ga subvencioniraju te je primoran svoj rad obavljati u skromnim uvjetima.
Taj nas podatak navodi na ponovnu misao da živimo u društvu čija se prošlost negira i omalovažava te konstantno svojata od iredentistički nastrojenih susjeda. Historijski je arhiv, stoga, mjesto koje se treba držati kao “malo vode na dlanu” i njegov rad ima funkciju svojevrsnog imunološkog sistema u zaštiti od grabežljivih napada koji dolaze izvan granica BiH.
Uprava Arhiva svojim financijskim kapacitetima nije kadra ponuditi uvjete za kvalitetan rad uposlenika, ali bez obzira na to uvjerili smo se da uposlenici odišu entuzijazmom i profesionalizmom, a stidljivo su se požalili na odnos nekih državnih institucija prema njima. Kao ustanova koja ne donosi velik profit, Arhiv ovisi o državnom subvencioniranju.
“Kada svojim radom napravimo manji profit, država nam umanji količinu materijalne podrške”, požalio se Viši arhivista Haris Zaimović.
Čini se da vlasti još nisu postale svjesne značaja Arhiva, a žalosno je da se politika nije “opametila” nakon nemilih događaja na prošlogodišnjim protestima i požaru koji je odnio u nepovrat dobar dio državne arhivske građe. Međutim, ima onih koji su “vrlo svjesni” značaja arhivske građe, kao što je npr. direktor Arhiva BiH Dušan Vržina, koji je, bez potrebnih suglasnosti i prethodnih konsultacija s radnim kolegama, građu vezanu za Vrbasku Banovinu pokušao premjestiti u Banja Luku. Reakcijom njegovih kolega koji su na vrijeme primijetili ovu nelegalnu radnju, uspješno je spriječen pokušaj transfera historijske građe. Šta je gospodin Vržina pokušao uraditi ovim činom ostaje da se dokaže.
HISTORIJSKI ARHIV POSJEDUJE GRAĐU DUGU 11 KILOMETARA
Direktor Historijskog arhiva Sejdalija Gušić dodao nam je kako danas u Historijskom arhivu ima mnogo više građe nego što je bilo prije rata, iako je radnika koji bi obrađivali ovu građu tri puta manje. Stoga je teško stići obraditi građu koja danas iznosi nevjerojatnih 11 kilometara, pogotovo kada se u obzir uzmu loši uvjeti u kojima su radnici primorani raditi svoj posao. Naime, o impozantnoj kolekciji koju posjeduje ova institucija govori i činjenica da kada bi se historijska građa deponovana u Arhivu redala jedna do druge, zauzimala bi 11 kilometara prostora – od Baščaršije do Hrasnice.
Arhiv, među ostalim, sadrži velik broj djela iz naučnih oblasti: filozofije, sociologije, politike, uprave, političke historije, političke ekonomije, prosvjete, etnografije, geografije, heraldike, arhivistike, arheologije, paleografije, historije kulture, srednjeg i novog vijeka Evrope, južnoslavenskih naroda, Narodnooslobodilačkog rata itd.
Također sadrži Zbirke i fondove na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, kao i na bosanskom jeziku pisane arapskim pismom.
U ORONULOM JE DEPOU TOLIKO HLADNO DA NOGE OMOTAVAJU STIROPOROM
Uz Vojni arhiv u Beču i Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku BiH u Sarajevu, Historijski arhiv Sarajevo posjeduje, čuva i daje na korištenje za našu zemlju vrlo značajnu i bogatu Zbirku karata i planova. Ove zbirke, uz mnoge druge koje posjeduje Arhiv, predstavljaju prvoklasan izvor za različite vrste proučavanja i istraživanja prošlosti BiH i Sarajeva.
Slučaj Historijskog arhiva postao je još žalosniji kada smo se uvjerili u kakvom se stanju nalazi kičma ove institucije, tj. Depo arhiva. Zgrada Depoa, koja se nalazi u starom sarajevskom naselju Vrbanjuša, izvana podsjeća na slike grada Groznog iz vremena rusko-čečenskih ratova. Upravo činjenica da je građa Arhiva raštrkana na više lokacija jeste još jedan problem na koji upozoravaju zaposlenici. Fasada je Depoa oronula, prilaz neugledan, krov oštećen. Ulaskom u zgradu prvi osjećaj s kojim se susrećemo jest val hladnog zraka koji vas natjera da zakopčate jaknu.
“Da, uposlenicima se govorilo da izađu kako bi se ugrijali”, rekao nam je Admir Nezirović, rukovodilac Odsjeka za smještaj, korištenje i tehničku zaštitu arhivske građe i knjižnog fonda.
U nešto ozbiljnijem tonu nastavio je riječima da je “jedan od uposlenika obolio radeći u ovoj zgradi i da je noge omotavao stiroporom i tako hodao po hladnim hodnicima depoa”, koji je u nedavnoj prošlosti bio i u gorem stanju negoli je danas. Depo je danas koliko-toliko saniran upravo zahvaljujući njegovim požrtvovanim radnicima, koji su mogu priuštiti da ugriju samo jednu sobu u kojoj rade.
ARHIVU JE POTREBNA TEMELJITA SANACIJA
Šetnjom kroz objekat Depoa i njegovu bogatu kolekciju historijske građe, došli smo u dio zgrade koji tone. Da! Historijski arhiv tone u prošlost. Ironično, no istinito. Riječ je o zadnjem dijelu zgrade Arhiva kojem prijeti obrušavanje i potonuće u zemlju. Nasreću, ova je katastrofa privremeno spriječena angažmanom uposlenika i građevinske firme koja je sanirala nastalu štetu i za neko vrijeme osigurala dio zgrade od urušavanja.
Međutim, ovaj problem nije riješen do kraja te je potrebno na zgradi izvršiti temeljitu sanaciju i restauraciju. Uprava Arhiva nada se finansijskoj pomoći pri sanaciji, koja je neophodna ako želimo da naše historijsko naslijeđe ne padne u zaborav i postane legitimna meta onih koji bi bosanskohercegovački identitet prisvajali i lišavali njegovih historijskih uporišta.
Na 24. međunarodnoj konferenciji FADOC-a, koja će biti održana u Madridu od 8. do 10. aprila/travnja 2015. godine na temu “Ratni sukobi kao tvorci i uništavači arhivskog naslijeđa”, v.d. direktora Historijskog arhiva Sarajevo mr sci. Sejdalija Gušić predstaviće stručni rad pod nazivom “Uništavanje dokumenata i njihove društvene, ekonomske i upravne posljedice”.
U Pragu je 15. jula/srpnja 2014. godine, pod pokroviteljstvom Čeških centara iz Praga, ambasade/veleposlanstva BiH u Češkoj Republici i Ministarstva vanjskih poslova Češke Republike, otvorena izložba fotografija iz zbirki Historijskog arhiva Sarajevo “Sarajevski atentat”, autora mr Sejdalije Gušića, Milene Gašić, Omera Bajića i Irfana Đeševića. Izložbu su svečano otvorili ambasadorica/veleposlanica BiH u Češkoj Republici nj. e. Danka Savić, direktor Čeških centara iz Praga gospodin Zdenjek Lička i gospodin Valerijan Žujo, čiji je Glosar atentata” također bio promoviran.
Der Stellvertretende tschechische Außenminister Karel Borůvka, der gemeinsam mit Danka Savić, der Botschafterin von Bosnien und Herzegowina in Prag, und dem Österreichischen Botschafter Ferdinand Trauttmansdorff die Vernissage eröffnete, erinnerte an die Folgen, die der Erste Weltkrieg für ganz Europa hatte. Savić und Trauttmansdorff betonten, dass die Erinnerung an das Attentat und seine Konsequenzen auch in der heutigen Zeit eine Mahnung sei: Für Toleranz, Respekt, Pluralismus und für die Bedeutung einer Diplomatie des Friedens. „Wenn wir in die Geschichte hineinhorchen, können wir das Echo der Schüsse von Sarajevo durch das 20. Jahrhundert hindurch hören“, so Trauttmansdorff.