Okončan jedinstven projekt Historijskog arhiva Sarajevo: dvoje arhivista pet godina prepisivalo je podatke iz popisa obavljenog u BiH za vrijeme vladavine Austro-Ugarske.
Gdje je u vrijeme popisa stanovništva 1910. godine živio veliki književnik Isak Samokovlija? To je bilo u Hadži Sulejmanovoj ulici na broju 22, u Sarač Ismailovoj mahali. U istoj mahali, ali u ulici Banjski brijeg, vlasnik kuće bio je Josip Štadler, vrhbosanski nadbiskup, u kojoj su stanovali neki zaposlenici Katoličke crkve. Isak Samokovlija je stanovao sa ocem Mojseom Isakom Samokovlijom u kući čija je vlasnica bila Sara Perera. Mojse je tada imao 47 godina, bio je vlasnik trgovine, a Isak je imao 21 godinu i u vrijeme popisa nalazio se na studijama u Beču.Dr. Safvet-beg Bašagić, jedan od najvećih bh. intelektualaca i jedna od najmarkantnijih ličnosti moderne bosanske i bošnjačke književnosti, te začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. vijeka, istaknuti pjesnik, prevoditelj, historičar, političar, predsjednik Bosanskog sabora, tada je stanovao u mahali Mimar Sinana, ulica Sunullah-efendijina br. 12, koja je inače zahvatala više sarajevskih mahala. Imao je 40 godina u vrijeme popisa, a u popisnom listu je stajalo 42, s napomenom – odoka – pisalo je da je književnik, narodni poslanik i zemljoposjednik, bez kmetova. Njegovo vlasništvo je činio jedan čifluk. Zajedno sa njim u kući, čija je vlasnica bila Habiba Neretljak, stanovala su mu i braća Teufik-beg, Muhamed-beg i Osman-beg, kao i sestra Kana. iz popisnog lista se vidi da su Bašagići imali poslugu: Mustafu Slinića, Muharema Muzaferovića i Zlatku Arnautović.
Za razliku od Safvet-bega Bašagića, Nura-hanuma Fadilpašić, udova prvog sarajevskog gradonačelnika Mustaj-bega Fadilpašića, koja je poticala iz poznate porodice Gradaščević, bila je vlasnica 917 čifluka. Smatrali su je najvećim zemljoposjednikom u BiH. Tada je imala 62 godine i živjela je sa sinovima Sadik-begom i Fadil-begom. Stanovala je u kući koja je bila njeno vlasništvo, u ulici Filipović obala, mahala Čoban Hasan, u kojoj je tada živio, ali u ulici Skenderija 13, Ćiro Truhelka, upravnik Zemaljskog muzeja. Vlasnik kuće u kojoj je stanovao Truhelka, inače rođen 1. februara 1865. u Osijeku, bio je Halid-beg Hrasnica. Truhelka je živio sa majkom Marijom, suprugom Danicom, sinom Branimirom i kćerkom Agatom.Na potpuno drugom dijelu Sarajeva, stanovao je mladi Gavrilo Princip, dakle, u mahali Ćemal-beg, II gradski kotar (Koševo), ulica Jezero br. 10. U popisnom listu stoji da je 15-godišnji Gavrilo, koji će četiri godine kasnije postati planetarno poznat nakon što je izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, bio posteljaš. Iznajmljivao je samo jedan krevet u stanu čiji je vlasnik bio Aćim Božić, bakalin, rodom iz Glamoča. Sa gimnazijalcem Gavrilom posteljaš u sobi je bio 12-godišnji Nikola Princip, učenik Trgovačke škole.
“Ne piše u popisnom listu da li su bili u rodu i šta” – kaže nam arhivista Fuad Ohranović iz Historijskog arhiva Sarajevo. Zajedno sa Almirom Alibašić- Fideler, koja je trenutno na porodiljskom bolovanju, Ohranović je od 2009. unosio podatke vezane za popis 1910. godine.
Pet godina prepisivanja
“Kolegica je to počela sama raditi, onda sam se i ja priključio, da bi na kraju sam završio. Sve je trajalo punih pet godina”, kaže Ohranović. U međuvremenu su priredili i izložbu posvećenu tom popisu, prema kojem je sarajevsko okružje 1910. godine imalo 288.061 stanovnika.
“Prebacili smo u elektronsku formu podatke zapisane rukom o 51. 919 stanovnika Sarajeva. Dakle, u pitanju je samo uže gradsko jezgro, koje su činili Čaršija, Koševo, Bjelave, Kovači, Grad, Hrvatin, Bistrik- Čobanija”, navodi Ohranović, napominjući da se svaki od tih sedam sarajevskih kotara ili rejona sastojao od mahala, a mahale, opet, od ulica.
Grad Sarajevo je imao svoj poseban statut i bio izdvojen iz nadležnosti Kotarskog ureda i Okružne oblasti Sarajevo, koja je obuhvatala i Višegrad, Rogaticu, Foču, Visoko, Hadžiće… Prema ovom popisu, najviše stanovnika živjelo je na Koševu (9.519), a najmanje u petom kotaru Grad (Kastel)- 3.622.Ohranović ističe da je to bio četvrti popis stanovništva za vrijeme Austro- Ugarske. Prvi je bio 1879, pa 1885, pa 1895, a ovaj iz 1910. bio je najdetaljniji. Obavljen je 10. oktobra, umjesto u aprilu, kako je prvobitno planirano, zbog izbora za Sabor i da se ne bi nanijela šteta poljskim radovima. Podaci su upisivani u posebne kućne liste s 36 rubrika. Zanimljivo je da one nisu bile jednake. Samo u Sarajevu, Bihaću, Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci i u Travniku korišten je isti obrazac. Naš sagovornik nije upoznat s tim kakvo je stanje ove popisno-arhivske građe u drugim spomenutim gradovima, jedino zna da je tuzlanska, nažalost, izgorjela u Drugom svjetskom ratu. No, izvjesno je: nakon što su Almira Alibašić- Fideler i on završili svoj dio posla, slijedi programsko sređivanje podataka, nakon čega će svako moći ući u ovu interesantnu bazu.
Prilog za porodično stablo
“Prvi put u BiH imamo mogućnost da klikom dođemo do podataka o svojim precima: gdje su živjeli, s kim, šta su posjedovali, čime su se bavili, kakvo im je bilo bračno stanje, vjerska pripadnost, materinski jezik, pa čak ima i rubrika o tjelesnom stanju. Mnogi će saznati nešto više o porodičnom stablu, a najviše će biti obradovani istraživači austrougarskog perioda” – govori Ohranović.
Zašto nisu skenirali liste, ne bi li bilo jednostavnije?
“Nama je bilo važno doći do tačnog sadržaja popisnih listova, a kada imate rukopis onda je to veći problem” – kaže Ohranović, napominjući da se tadašnje stanovništvo dijelilo na bosanskohercegovačke pripadnike, i njih je bilo najviše, 33.573, zatim na državljane kraljevina i zemalja zastupanih u Carevinskom vijeću- Austrija (8.595), na državljane zemalja ugarske svete krune (8.191) i na inozemce (1.560).
“Popisivači su upisivali onako kako su čuli, pa nije bilo uvijek jednostavno odgonetnuti o čemu je riječ. Zato smo ponegdje i napisali dva, tri moguća naziva nekih gradova. Inače, posebno kada je u pitanju domaće stanovništvo, za starosnu dob popisnika se često kaže otprilike” – ističe Fuad Ohranović, koji ne zna kada će se ovi podaci naći u virtualnom svijetu. Od para zavisi. U najboljem slučaju, moglo bi biti za nekoliko mjeseci.
Ohranović vraća na police kućne listove, a na vrhu ostavlja onu s Gavrilom Principom:
“On se sada najviše traži” – smije se arhivista.
(Edina Kamenica)