Historijski arhiv Sarajevo trenutno radi na završnim pripremama za posebnu izložbu posvećenoj Sarajevskom atentatu, koja će 26. juna biti otvorena u Pragu, u zgradi Ministarstva vanjskih poslova Češke Republike, a istovremeno i u Sarajevu, u okviru međunarodne konferencije o arhivskoj građi iz Prvog svjetskog rata koja će biti održana od 26. do 29. juna.
Tim povodom u intervjuu za Agenciju FENA vršilac dužnosti direktora Historijskog arhiva Sarajevo mr.sc.Sejdalija Gušić istakao da je izložba, koja će od 15. jula do 15. augusta također biti postavljena u Češkom kulturnom centru u Pragu, rađena na osnovu zbirki i fondova Historijskog arhiva Sarajevo, a posebno iz Zbirke fotografija i razglednica.
Pripreme za ovu izložbu provode se u suradnji s ambasadoricom BiH u Pragu Dankom Savić, a pripremljen je 21 pano s oko 80 fotografija, koje govore o Sarajevskom atentatu, koji je poslužio kao povod za izbijanje Prvog svjetskog rata.
Naime, Gavrilo Princip, član organizacije “Mlada Bosna” koja je imala za cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaci austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu – Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, 28. lipnja 1914.
– Dakle, izložba je koncipirana na način da prati zvaničan protokol dolaska Ferdinanda i Sofije u Sarajevu do trenutka atentata. Izložba fotografijom dalje govori o posljedicama atentata u Sarajevu, o ispraćaju Ferdinanda i Sofije iz Sarajeva, a završava se sa 1921. godinom kada su posmrtni ostaci atentatora prenešeni u Sarajevo i pokopani na groblju Sveti Marko- kazao je Gušić.
Među ukupno 690 fondova i zbirki Historijski arhiv Sarajevo posjeduje i Zbirku fotografija i razglednica, koja je uprkos svim nedaćama za vrijeme rata uspjela ostati sačuvana, te je dovedena danas u stanje da je mogu koristiti istraživači, pogotovo u vezi teme Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata.
– U posljednja četiri mjeseca imamo upita od Amerike do Japana, jer smo jedna od rijetkih institucija koja ima tu vrstu arhivske građe. Također je dosta tražena i građa Gradskog poglavarstva iz tog perioda – navodi Gušić.
Navodeći da se posljednjih godina promijenila i istraživačka percepcija, kaže da se danas više interesuju za socijalni i kulturološki status, a manje za historiografske činjenice.
Istraživači se po njegovim riječima u posljednjih šest godina uglavnom interesuju „šta je to u nama Bosancima i Hercegovcima pa ratujemo svakih 50 godina“, a posebno se zanimaju za kulturološki i etnološki karakter.
Odgovarajući na upit koliko to doprinosi budžetu Historijskog arhiva Sarajevo, kaže da ova ustanova radi po osnovu Cjenovnika o uslugama, na koji je saglasnost dala Vlada Kantona Sarajevo, navodeći da je u odnosu na bh. građanstvo daleko lakše naplatiti strancima, jer žive u uređenom društvu.
Osim od istraživača Arhiv ima finansijske koristi od televizija, kojima se u digitalnoj formi dostave fotografije u skladu sa zaštitom kolektivnih autorskih prava Arhiva.
– S obzirom da u Arhiv dolaze srednjoškolci koji rade maturske radove, studenti i doktoranti zbog diplomskih, odnosno doktorskih radova, vodimo računa o tim istraživačima u smislu da ih eventualno oslobodimo te vrste izdataka – rekao je Gušić.
U tom kontekstu, priznaje da Arhiv ima problema, jer većina istraživača ne ispunjava svoju obavezu – da nakon iskorištenog materijala jedan primjerak svog objavljenog rada dostave Arhivu.
– To nije čest slučaj kod nas, dok su van granica BiH puno rigoroznija pravila po tom pitanju – kaže Gušić.
Kako istraživači iz SAD-a ili neke druge države ne bi morali dolaziti u Arhiv da se upoznaju s njegovim sadržajem, uposlenici arhiva redovno održavaju internetsku stranicu na kojoj se nalaze sve potrebne informacije.
Pored kulturnog i naučnog aspekta, drugi veoma bitan segment djelatnosti Arhiva je nadzor nad radom registratura, odnosno „upravni segment u smislu nadzora nad arhivskim poslovanjem svih institucija na području Kantona Sarajevo“.
Također, Arhiv na osnovu građe iz svojih fondova i zbirki izdaje uvjerenja o završenim školam, stečenoj stručnoj spremi, radnom stažu…
– Imajući u vidu stepen razaranja za vrijeme rata, u Zakonu o arhivskoj djelatnosti Kantona Sarajevo (2001.godine) uvršten je član kojim smo nastojali da zaštitimo registraturnu i arhivsku građu koja je nastala od 1992. do 1995. godine. Tako smo, imajući u vidu njen značaj, u posljednjih šest godina od civilnih struktura na području Kantona Sarajevo, prvensteveno općina, preuzeli tu građu – rekao je Gušić.
U tom pogledu, navodi da Arhiv nema smještajnih kapaciteta da preuzme svu građu, što mu je po zakonu obaveza.
– Arhivu nedostaje zgrada od 6.000 kvadratnih metara, jer Arhiv u svojim fondovima i zbirkama čuva 11 kilometara arhivske građe koja obuhvata period od sredine 16. do kraja 20. stoljeća – dodao je.
Govoreći o odnosu države prema arhivu na osnovu 30-godišnjeg rada u arhivskoj službi kaže da taj odnos nije nikada bio na zavidnom nivou, navodeći da trenutno Arhiv pored prostornih ima i kadrovskih problema, jer po sistematizaciji Arhiv treba da ima 37 uposlenih, a ima ih 25.
Zatim, evidentan je problem edukacije kadra, jer danas po njegovom mišljenju arhivist mora da bude i historičar, ali i pravnik, te informatički obrazovan i da poznaje strane jezike.
– Tako nam nedostaje orijentalista, informatičara, konzervatora i restauratora – istakao je Gušić, podsjećajući da u BiH za sada ne postoji studij arhivistike.
Iz tog razloga smatra da, na primjer historičarima koji završe Filozofski fakultet, treba tri do četiri godine da se obuče za posao arhiviste.
Do kraja godine, kako je najavio u intervjuu za Agenciju FENA vršilac dužnosti direktora Historijskog arhiva Sarajevo Sejdalija Gušić, biće dostupna Zbirka orijentalnih rukopisa u digitalnoj formi, dok se trenutno radi digitalizacija fonda Safvet-bega Bašagića.
(FENA)