U kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine među važne datume pripada i 12. decembar 1947. godine kada je proglašena Uredba o Državnom arhivu Narodne Republike Bosne i Hercegovine i kada je započela organizirana zaštita arhivske građe u Bosni i Hercegovini.
Jasno je da je relativno slaba sačuvanost arhivske građe kao nezaobilaznog historijskog izvora i neprocjenjive kulturne baštine posljedica upravo kasnog osnivanja arhivskih ustanova i uspostave arhivske službe.
Ugledna kanadska arhivistica Barbara Craig izrekla je istinu da “ukoliko nemate ništa na što možete pogledati unatrag s ponosom, nemate ništa u šta bi ste gledali unaprijed s nadom”.
U UNESCO-ovoj deklaraciji iz 1966. Godine stoji: “Svaka kultura ima dostojanstvo i vrijednost koji se moraju poštovati i sačuvati. Svaki narod ima pravo i dužnost da razvija vlastitu kulturu. U toj bogatoj raznovrsnosti i kroz uzajamne utjecaje one se očituju jedna u drugoj. Sve kulture svijeta čine dio naslijeđa koje pripada cijelom čovječanstvu”.
I danas je važno pozvati se na Preporuku Vijeća Evrope R(2000)13 da “razumijevanje novije evropske historije može pridonijeti sprečavanju sukoba”.
Arhivi u Bosni i Hercegovini su uprkos izazovima, iskušenjima i nedaćama učinili da kroz profesionalna dostignuća dobiju pečat zrelosti i izrastu u ugledne institucije kulturnog i znanstvenog života u Bosni i Hercegovini.
Nije nimalo lako dati odgovor na pitanje šta nije dobro u našoj arhivskoj službi, a “biti arhivist, znači nositi zvanje u društvu nepoznato, često nezahvalno, nepriznato i pocijenjeno”, kako zapisa mladi kolega dr. Andrej Rodinis, stoga je potrebna neka vrsta obnove i svestranog angažovanja, kako bi arhivi postali ustanove vrijedne poštovanja.
I ovaj 12. decembar dočekujemo s nadom i radošću.
Direktor Arhiva BiH
Mr Šaban Zahirović