Svečano otvorena arhivska izložba o Učiteljskoj školi

Danas je JU Historijski arhiv Sarajevo javnosti predstavio novu izložbu “Učiteljska škola u Sarajevu kroz arhivsku građu Historijskog arhiva Sarajevo”, autorice mr. sci. Aleksandre Pijuk-Pejčić, koja je otvorena u prostoru JU Gradski muzeji – Olimpijski muzej Sarajevo, na adresi Petrakijina 7, Sarajevo.

Izložba je priređena povodom Svjetskog dana učitelja koji se obilježava 5. oktobra svake godine, a koji je proglasio UNESCO godine 1994. u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. To je prilika da se skrene pažnja na ogroman značaj koji rad učitelja i nastavnika ima na razvoj društva u cjelini. Izložbom je javnosti približen historijskli razvoj i djelovanje Učiteljske škole u Sarajevu kao ustanove u kojoj se učiteljski poziv razvijao ostavljajući trag za buduće generacije.

Otvaranju izlozbe prisustvovala je ministrica Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke prof.dr. Jasna Durakovic sa saradnicima.

Na samom otvaranju prisutnima se obratila direktorica Arhiva Ismeta Džigal-Berkovac, koja je istakla značaj Arhiva kao institucije koja stalno nastoji, između ostalog i kroz svoje izložbene aktivnosti, predstaviti javnosti bogat opus pisane kulturne baštine različitog sadržaja, koja se nalazi u Historijskom arhivu Sarajevo. Zahvalila se ministrici Durakovic na dolasku i na taj nacin iskazanoj podrsci JU Historijski arhiv Sarajevo.

Ministrica Jasna Durakovic je izrazila zadovoljstvo izlozbom, te u svom obracanju istakla: “Učiteljske škole su od 19. stoljeća pa sve do njihovog gašenja bile temelj obrazovanja u našoj zemlji. Uveliko su utjecale na opismenjavanje i obrazovanje stanovništva, a kroz njih su prošle generacije učitelja i učiteljica koji su svojim radom oblikovali budućnost Bosne i Hercegovine. To je njihov neprocjenjivi značaj.”

Autorica izložbe mr.sci. Aleksandra Pijuk-Pejčič u svom obraćanju je ukratko predstavila sadržaj izložbe, te posebno naglasila značaj otvaranja Ženske učiteljske škole koja je otvorila put sticanju učiteljskog poziva i djevojkama koji je za vrijeme Austro-ugarske bio ograničen isključivo na muškarce. No, kako je navela u nastavku: „…to nije značilo da je je put do poziva učiteljice bio lagan. To je bila šansa za obrazovanje djevojaka i sticanje zvanja učiteljice, ali sa mnogo ponižavajućih prepreka tokom radnog vijeka, jer su državni sistemi bili nemilosrdni prema učiteljicama. Školska politika povlašteno je gledala na učitelja u odnosu na učiteljicu. I od jednih i od drugih su se očekivale iste kvalifikacije i obavljanje istih dužnosti, ali su im prava bila podijeljena prema polu. Naknade učiteljica bile su manje, a propisi su predviđali zabranu udaje učiteljicama za drugu profesiju osim učiteljske. Drugim izborom partnera, učiteljica je trajno ostajala bez zvanja…“.

Direktorica JU Gradski muzeji Sarajevo – institucije kojoj se najtoplije zahvaljujemo na saradnji u organizaciji izložbe – doc. dr. Senka Ibrišimbegović, također se obratila prisutnima te kazala kako joj je posebno drago ‘ugostiti’ izložbe srodnih institucija, te naglasila potrebu njihovog stalnog uvezivanja, zajedničkog rada i otvaranja prema javnosti, a posebno prema mladim ljudima.

Na kraju, otvarajući izložbu, ministrica Duraković je pozvala institucije obrazovanja, kulture i nauke da što vise rade na novim projektima, a Ministarstvo će uvijek nastojati pružiti podršku za njihovu realizaciju.

Izložba će biti otvorena od 2. do 11. oktobra i dostupna za javnost u Olimpijskom muzeju Sarajevo od utorka do nedjelje od 10 do 18 h.

Srdačno se zahvaljujemo svima koji su svojim dolaskom uveličali ovaj događaj.

Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine objavljujemo virtuelnu izložbu: 12 DANA KADA SMO BILI CENTAR SVIJETA – 40 godina od XIV ZOI u Sarajevu

Autori izložbe: Armin Džunuzović i Admir Nezirović
Dizajn izložbe: Velid Jerlagić

Godišnjica nezavisnosti Bosne i Hercegovine u znaku 40 godina od Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu

Početak nove godine donio nam je i sjećanje na nekoliko važnih datuma koji su svojim značajem u historiji Države i Grada imali neizostavan i neizbrisiv trag. Sredina mjeseca februara protekla je u znaku obilježavanja 40. godišnjice od sarajevske zimske Olimpijade 1984. godine, a kraj mjeseca i početak marta svjedoče da već živimo treću deceniju nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

1. mart ili Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine praznik je kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Odnosno, obilježavanjem ovog datuma čuva se sjećanje na Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine a koji je označio početak puta kojim je Bosna i Hercegovina krenula ka svojoj nezavisnosti. Referendum je održan na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji. Izlaznost stanovništva bile je skoro 64 % ukupnog stanovništva tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a 99% građana koji su pristupili referendumskom izjašnjavanju bili su za nezavisnost Bosne i Hercegovine i izlazak iz jugoslavenske zajednice. Referendumsko pitanje bilo je „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“. Rezultati referenduma bili su potvrđeni u Parlamentu Bosne i Hercegovine 6. marta 1992. godine, a već su od 6. aprila 1992. godine države članice Evropske zajednice i Sjedinjene Američke Države priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine. Konačno je Bosna i Hercegovina 22. maja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda. U znak sjećanja na važnost i značaj diplomatske borbe na putu istrajnosti za nezavisnost i postojanje Bosne i Hercegovine, Historijski Arhiv Sarajevo otvara, a u povodu obilježavanja 1. marta Dana nezavinosti Bosne i Hercegovine, virtuelnu izložbu “12 DANA KADA SMO BILI CENTAR SVIJETA – 40 godina od XIV ZOI u Sarajevu“.

Simbolično, cilj nam je da svim Bosancima i Hercegovcima vratimo sjećanje na pripreme i organizaciju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Na značaj i uspjeh koji su ove igre imale za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, te značaj koji je sarajevska Olimpijada imala u odbrani nezavisnosti Bosne i Hercegovine kao možda i najpoznatiji reprezent Sarajeva i Bosne i Hercegovine u svijetu.

Također, želimo da Zimske olimpijske igre u Sarajevu i ova izložba, u današnjem vremenu izazova, budu lijep podsjetnik svima nama da smo spremni i da znamo raditi velike stvari, što smo kroz historiju nebrojeno puta i pokazali.

(Armin Džunuzović)

* * *

UPOZORENJE: Vlasnik autorskih prava nad arhivskom građom korištenom na izložbi je Javna Ustanova Historijski arhiv Sarajevo. Zabranjeno je svako neovlašteno preuzimanje, kopiranje ili dijeljenje sadržaja, djelimično ili u cijelosti – bez prethodne saglasnosti i kontaktiranja Arhiva.

Kontakt e-mail: has@arhivsa.ba

Napomena: Za prikaz slike u punoj rezoluciji kliknite desnim klikom na sliku i odaberite opciju “view image / pogledajte sliku” ili “open image in new tab / otvorite sliku u novom tabu”


Izložba: 12 DANA KADA SMO BILI CENTAR SVIJETA – 40 godina od XIV ZOI u Sarajevu

Dan prije 40. godišnjice od zvaničnog otvaranja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, 7. februara 2024. godine, javnosti je predstavljena nova izložba JU Historijski arhiv Sarajevo kojom smo željeli dati svoj doprinos manifestaciji obilježavanja ovogodišnjeg olimpijskog jubileja za grad Sarajevo – 40. godišnjice ZOI održanih u Sarajevu 1984. godine – ZOI koje su proglašene najbolje organiziranim do tada. Izložba nosi naziv “12 DANA KADA SMO BILI CENTAR SVIJETA – 40. godina od XIV ZOI u Sarajevu”, a njeni autori su arhivist, Armin Džunuzović i viši arhivist, Admir Nezirović.

Na otvaranju izložbe prisutnima su se obratili direktorica Historijskog arhiva Sarajevo Ismeta Džigal-Berkovac, direktorica JU Gradski muzeji – Olimpijskog muzeja Sarajevo Senka Ibrišimbegovic, te jedan od autora izložbe Armin Džunuzović.

“XIV zimske olimpijske igre održane su u Sarajevu u periodu od 8. do 19. februara 1984. godine. Bile su to prve zimske olimpijske igre održane u jednoj državi socijalizma na kojima su učestvovali takmičari iz tada oba politička bloka. Na Igrama je u šest sportova nastupilo ukupno 1.272 takmičara iz 49 zemalja. A po ocjenama označene su kao jedne od najbolje organizovanih zimskih olimpijskih igara u historiji. Izbor Sarajeva za grada domaćina XIV zimskih olimpijskih igara objavljen je 18. maja 1978. tokom 80. sjednice Međunarodnog olimpijskog komiteta u Atini. Gradovi protivkandidati bili su japanski Sapporo i švedski Göteborg. Nakon drugog kruga glasanja Sarajevo je većinom glasova dobilo organizaciju. Ovo je ujedno bila i prilika da Sarajevo sa svojim planinama ispravi do tada negativan imidž „grada atentata“ koji ga je pratio još sa početka 20. stoljeća.

Plan i priprema za organizaciju XIV ZOI može se pratiti i dvije godine prije dobijanja organizacije kada se težilo uređenju i modernizaciji grada, odnosno, iznalaženju političkog lobija kako bi tadašnja država SFRJ stala kao podrška iza Sarajeva na putu borbe za osvajanje organizacije zimske Olimpijade.

Skupština grada Sarajeva kao zakonodavno tijelo Grada bila je vodeća sprega u toj borbi, pa se tako kroz dokumente i građu koja je pohranjena u Historijskom arhivu Sarajevo iz jednog posebnog diskursa mogu pratiti napori i aktivnosti na ostvarenju onoga što danas nazivamo sarajevskom Olimijadom 1984. godine.

Ova izložba samo je mali doprinos u cilju očuvanja sjećanja na sarajevske zimske Olimpijske igre1984. godine, na uložene napore institucija i ljudi, na događaje i Sarajevo koje je zaista tih 12 dana bilo centar svijeta.“

(Iz opisa izložbe)

JU Historijski arhiv Sarajevo se zahvaljuje Ministarstvu kulture i sporta KS, Olimpijskom muzeju Sarajevo, Olimpijskom komitetu Bosne i Hercegovine, kao i Turističkoj zajednici KS koji su pomogli u organizaciji ovog događaja.

Izlozba ce biti dostupna od 7. do 29. februara u prostoru Olimpijskog muzeja Sarajevo.

Foto: HAS i Visit Sarajevo

 

no images were found

Arhiv učestvuje u izložbi „Sarajevski atentat“

Dana 17. maja 2023. godine otvorena je izložba „Sarajevski atentat“ autora Valerijana Žuje u prostoru Bošnjačkog instituta u Sarajevu. Organizatori izložbe su Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine i Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića.

JU Historijski arhiv Sarajevo je dao svoj doprinos u realizaciji ove izložbe ustupajući važnu arhivsku građu za njenu postavku, uz druge baštinske ustanove koje su također učestvovale: Arhiv Bosne i Hercegovine, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo i franjevački samostan Sv. Ante u Sarajevu.

Izložba je veoma obimna i obuhvata dokumentarne, arhivske, umjetničke i video materijale o temi sarajevskog atentata iz 1914. godne kada je Gavrilo Princip usmrtio austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu Franju Ferdinanada i njegovu suprugu Sofiju. Određeni eksponati su izloženi po prvi put, a takvi su krune Sofije i Ferdinanda sa Spomenika okajanja koji je napravljen poslije atentata, slika u ulju Gabrijela Jurkića, te predmeti koje je dr. Pavle Kaunic koristio u obdukciji stradalih.

Iz Historijskog arhiva Sarajevo izloženi su eksponati – arhivska građa koja se odnosi na atentatora Gavrila Principa: njegova školska dokumentacija i popisni list iz 1910. godine.

Izložba će ostati otvorena do 31. maja, a ulaz je slobodan.

Fotografije: FENA

U Vijećnici otvorena izložba “Sjećanje na Holokaust kroz dokumente Historijskog arhiva Sarajevo”

Povodom 27. januara, Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, u sarajevskoj Vijećnici je danas svečano otvorena izložba “Sjećanje na Holokaust kroz dokumente Historijskog arhiva Sarajevo”, autora višeg arhivista Admira Nezirovića i arhivista Armina Džunuzovića.

Izložbu su prigodnim obraćanjem prisutnima otvorili rukovoditeljica Vijećnice Meliha Redžić, v. d. direktorica Historijskog arhiva Sarajevo Ismeta Džigal-Berkovac, predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Samir Avdić, viši arhivist Admir Nezirović, te Haris Bašić, zamjenik gradonačenice Sarajeva.

Izložba ima za cilj upoznavanje javnosti sa dešavanjima koja su predstavljala uvod u fizičko istrebljenje Jevreja Sarajeva. Sva stradanja ostala su zabilježena i dokumentovana u građi Historijskog arhiva Sarajevo i predstavljaju jedan od najtamnijih trenutaka ljudske historije u kojem ni djeca nisu bila pošteđena, što dodatno zatamnjuje cijelu priču. Po statistikama, samo sa prostora Sarajeva je u ovom periodu stradalo oko 1308 djece.

V. d. direktorica Arhiva je podsjetila da ove godine naša institucija obilježava 75 godina postojanja i uspješnog rada te da se na ovoj izložbi može vidjeti tek mali dio historijskih izvora koji svjedoče o stradanju Jevreja u Sarajevu za vrijeme Nezavisne države Hrvatske.

Viši arhivist Admir Nezirović je objasnio da su izloženi dokumenti iz arhivskih fondova koji se odnose na stradanje Jevreja Sarajeva od 1941. do 1945. godine.

– Cilj izložbe je da se sjetimo ljudi koji su stradali, da izložba bude opomena da se nešto slično nikada ne desi bilo kome. U našoj zemlji su nakon uspostave tzv. NDH, 10. aprila 1941. godine, Jevreji izloženi različitim fazama dehumanizacije, kroz stavljanje zajednice u diskriminirajuće i ponižavajuće rasno motivisane zakonske okvire, medijsko ismijavanje zajednice, sve do masovnih hapšenja, deportacija i egzekucija kao završnog čina cjelokupnog procesa uništenja. Propaganda je radila punom parom: Jevreji su optuživani za sve loše u svijetu u tom trenutku, a sve u cilju stvaranja imaginarnog neprijatelja društva. I na taj način je javnost pripremana za ono što će se desiti tim ljudima – kazao je Nezirović.

Izložbu će posjetioci Vijećnice moći vidjeti do 1. februara 2023.

(JU HAS, foto: JU HAS)

Drugi o nama:

FENA
Klix.ba

Izložba “Opštinski izbori u Sarajevu 1928. godine” otvorena u ‘SKPD Prosvjeti’

Izložbu “Opštinski izbori u Sarajevu 1928. godine” otvorili su danas u prostorijama SKPD “Prosvjeta” ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Samir Avdić, v.d. direktorica Historijskog arhiva Sarajevo Ismeta Džigal-Berkovac i autorica izložbe Aleksandra Pijuk Pejčić.


Postavka ima za cilj upoznavanje javnosti sa prvim demokratskim opštinskim izborima u Sarajevu i predstavljanje bogatstva primarnih istorijskih izvora Historijskog arhiva Sarajevo i Arhiva Bosne i Hercegovine koji su nezaobilazni u proučavanju političke istorije Sarajeva i Bosne i Hercegovine.


Vršiteljica dužnosti direktorice Historijskog arhiva Sarajevo Ismeta Džigal-Berkovac kazala je da se izložbom daje doprinos obilježavanju Dana arhiva BiH, kao i arhivske službe koja se institicionirala prije tačno 75 godina, kada su doneseni i prvi zakoni s ciljem da regulišu arhivsku djelatnost.


Ujedno se izložba “Opštinski izbori u Sarajevu 1928. godine” realizuje i u sklopu obilježavanja 120 godina rada SPKD “Prosvjeta”.

Iz više od 11 kilometara arhivske građe pohranjene u depou Historijskog arhiva Sarajevo izložili smo mali dio historijskih činjenica koji govori o načinu glasanja u to vrijeme. Tada je bilo više od 80 posto nepismene populacije, koja je tadašnjim izborom općinskih vijećnika težila ka boljim uvjetima života – kazala je Džigal-Berkovac.

Ona je navela da su prvi demokratski izbori trebali biti održani neposredno nakon Prvog svjetskog rata kada je došlo do raspada Austrougarske uprave na tlu Bosne i Hercegovine, ali su zbog državne politike prolongirani do 1928. godine


Autorica izložbe viša arhivistica Aleksandra Pijuk-Pejčić kazala je da se odlučila na ovu izložbu jer se radi o temi koja je neistražena i o kojoj ne postoje nikakvi naučni radovi.

Izložba prati vrijeme od raspisivanja izbora do izbornih rezulata. Tada je bilo u Sarajevu ukupno 13 prijavljenih listi. To, kako pojašnjava autorica, nisu samo stranke, nego i disidenti (oni koji se unutar stranaka nisu slagali pa su pravili svoje liste), kao i određene grupe.


Izložba svjedoči o tome šta se dešavalo tokom izbora, o radu biračkih odbora, različitim nepravilnostima koje su se dešavale na sam dan izbora. Od toga da su na biračkim listama bile osobe koje su već odavno umrle do pokušaja da jedna osoba glasa dva ili više puta – navela je ona.

Aleksandra Pijuk-Pejčić istakla je da se tad glasalo kuglicama koje su ubacivane u kutije, te da je glasao samo muški dio stanovništva, jer su žene pravo glasa dobile tek nakon Drugog svjetskog rata.

(FENA/HAS; Foto: HAS)

Izložba: Urbani razvoj Sarajeva kroz historiju

Autor izložbe, dizajn panoa, digitalna obrada i web: Velid Jerlagić, arhivist

Od svoga postanka do danas, Sarajevo je prošlo mnoga iskušenja. Od prirodnih nepogoda, poplava i požara, do bestijalnih uništenja koja su se ponavljala nekoliko puta tokom njegove bogate historije.

Obitavanje i bogat kulturni razvitak neolitskih ljudi u Butmiru na svojevrstan način označilo je početak naseljavanja sarajevskog kraja, kroz stoljeća u različitim formama i na različitim lokacijama, ali uvijek u dolini rijeke Miljacke ili drugih pritoka rijeke Bosne koje se spajaju na sredini Sarajevskog polja.

Migracije naroda u prethistorijsko vrijeme donijele su snažne promjene koje su se odrazile i na naš kraj: miroljubive Butmirce smijenili su narodi koji su poznavali obradu metala, a ilirska plemena koja su se iz tih naroda formirala, smijenili su Rimljani.

Ni rimske naseobine nisu preživjele veliku seobu naroda u ranom srednjem vijeku. Rimskog načina života je nestalo, a stanovnici sarajevskog kraja kao da su započinjali izgradnju kulture od nule. Trebat će gotovo 600 godina, da na područje današnjeg Sarajeva ponovo stigne evropska kultura, kroz uticaj Franaka, Mletaka i Sarajevu historijski bliskog grada Dubrovnika.

Žive trgovačke veze sarajevskog kraja sa Dubrovnikom u kasnom srednjem vijeku omogućile su pomen ovih krajeva u pisanim izvorima. Iako se historiografija ne slaže uvijek u pogledima na postanak i razvoj grada Sarajeva, ipak je njegov zametak bilo ono srednjovjekovno naselje na njegovom mjestu, koje je imalo privrednu i administrativnu ulogu.

Ipak, stvaranje pravog grada na prostoru srednjovjekovne varoši i brojnih sela, pripada Osmanlijama, osvajačima iz XV. stoljeća, koji su, zauzevši ove krajeve već oko 1439. godine, na prostoru današnjeg Sarajeva odlučili smjestiti upravno središte svog vojnog krajišta, i kasnije, vilajeta.

Bosanski krajišnik, a kasnije i sandžakbeg, Isa-beg Ishaković, bio je taj koji je udario temelje današnjeg Sarajeva svojim vizionarskim pogledom na upravljanje i bezgraničnom darežljivošću i brigom za slabije, što je i vidljivo iz njegove vakufname, sastavljene 1462. godine, u kojoj detaljno navodi mjesta koja uvakufljava i načine kako će se vakuf voditi i održavati.

Gradnjom mosta, saraja, džamije, zavije, hamama, karavansaraja i vodovoda, Isa-beg je podigao status srednjevjekovne Vrhbosne na rang kasabe, a ubrzo zatim grad Sarajevo postaje gradom u punom smislu riječi prelaskom u rang šehera.

Još jedna velika historijska ličnost ostavila je pregršt svojih zadužbina u Sarajevu: bio je to gazi Husrev-beg, koji, osim što gradi sakralne objekte i dopušta drugim konfesijama da to isto čine, ulaže ogromnu energiju u prosvjećivanje osnivanjem medrese, ali i u podizanje kvaliteta života stanovnika Sarajeva kroz brojne infrstrukturne i dobrotvorne projekte.

Brojni izazovi opadanja moći Sarajeva, poput paljevine Eugena Savojskog iz 1697. godine i požara iz 1879., nisu zaustavili razvoj grada. Razvitku je posebno pogodovala činjenica da 1878. godine Sarajevo postaje dijelom Austro-Ugarske, čija uprava Sarajevo transformira u moderan, evropski grad i političko sjedište bosanskohercegovačkih zemalja.

Iako je u veoma kratkom periodu nakon odlaska Austro-Ugarske, Sarajevo proživjelo velika materijalna i duhovna iskušenja, kako kroz tavorenje i stagnaciju u razvitku tokom perioda Kraljevine Jugoslavije, fašističku okupaciju i užase Drugog svjetskog rata, nove snage i sami njegovi stanovnici će u poslijeratnom periodu ponovono od Sarajeva načiniti glavni grad Republike, polumilionsku metropolu dostojnu života i stvaranja modernog, radnog i mislećeg čovjeka.

Najnovija dešavanja, u posljednjih dvadeset godina pokazatelj su izdržljivosti i stamenosti grada Sarajeva. Ni pod stegom četvorogodišnje opsade, ni pod traumom od stravičnih zločina i bezočnog iživljavanja nad građanima, grad nije prestao živjeti, pružajući otpor svakom zlu, baš kao i u 500 i više godina svog postojanja.

Šta više možemo poželiti svome gradu, osim da ga njegovi stanovnici u miru i prosperitetu načine boljim nego što je ikad bio, u ostavštinu dolazećim generacijama i stoljećima.

* * *

UPOZORENJE: Vlasnik autorskih prava nad arhivskom građom korištenom na izložbi je Javna Ustanova Historijski arhiv Sarajevo. Zabranjeno je svako neovlašteno preuzimanje, kopiranje ili dijeljenje sadržaja, djelimično ili u cijelosti – bez prethodne saglasnosti i kontaktiranja Arhiva. Kontakt e-mail: has@arhivsa.ba


Napomena: Za prikaz slike u punoj rezoluciji kliknite desnim klikom na sliku i odaberite opciju “view image / pogledajte sliku” ili “open image in new tab / otvorite sliku u novom tabu”

Izložba: Dokumenti o Bosni i Hercegovini u zbirci “Varia”

Autor izložbe: Admir Nezirović, viši arhivist
Dizajn panoa, digitalna obrada i web: Velid Jerlagić, arhivist

Izložba „Dokumenti o Bosni i Hercegovini u Zbirci Varia“ prvi put je organizirana 2011. godine, u sklopu obilježavanja 63. godišnjice osnivanja Arhiva. Tada je, kao dio promocije analitičkog inventara ove arhivske zbirke, prikazan dio dokumenata iz njenog fundusa. Ponovo je predstavljena 2017. godine, povodom obilježavanja 3. maja – datuma kojim se obilježava godišnjica osnivanja Historijskog arhiv Sarajevo, odnosno, nekadašnjeg Arhiva grada Sarajeva. Ovaj put izložbu predstavljamo u digitalnom formatu.

Zbirka “Varia” je jedan od najznačajnijih fondova u posjedu Historijskog arhiva Sarajevo. Zbirka sadrži 682 dokumenta nastala u periodu od 1829. do 1963. godine, raspoređena u 23 arhivske kutije. Sama zbirka je formirana od dokumenata otkupljenih od ranijih vlasnika, te od dokumenata koje su raniji vlasnici poklanjali Arhivu. Također, određen broj dokumenata iz zbirke je izdvojen iz raznih drugih fondova Arhiva, jer je prilikom njihovog sređivanja utvrđeno da tamo ne pripadaju ni sadržajno, a ni po porijeklu. Zbirka Varia je do 1969. godine nosila naziv “Zbirka poklona i otkupa”, te su prilikom reorganizacije ove zbirke izdvojene fondovske cjeline i ostavljeni oni dokumenti koji nemaju organsku vezu ili nisu iste provenijencije, kao i neke manje cjeline i dijelovi drugih, manjih, fondova.

Najmanji broj dokumenata u ovoj zbirci datira iz osmanskog perioda, međutim i pored tog relativno malog broja dokumenata i tu možemo naći značajne dokumente kao što su novine “Bosna” iz 1868. godine, zatim izvještaj fra Mije Gujića o stanju katoličikh i ostalih škola upućen carsko-kraljevskom generalnom konzulu za Bosnu i Hercegovinu iz 1871. godine. Među dokumentima iz XIX. stoljeća nalazi se i originalno pismo iz 1829. godine, kojeg je srbijanski jezikoslovac Vuk Stefanović Karadžić pisao slovenskom jezikoslovcu Jerneju Kopitaru, tadašnjem direktoru biblioteke u Beču.

Dolaskom austro-ugarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu dolazi do povećane produkcije građe koja se odnosi na državnu upravu, pa i zbirka ”Varia” sadrži veliki broj dokumenata iz tog perioda. Među njima nalazimo i prve naredbe komandanta austrougarskih okupacionih trupa, generala Filipovića, koje je izdao po ulasku austro-ugarskih trupa u Sarajevo. Iz istog perioda u zbirci “Varia” nalazi se veliki broj dokumenata Gradskog poglavarstva u Sarajevu, pisama, statističkih podataka, rukopisne građe, izvještaja o stanju u Bosni i Hercegovini, tapija o posjedima, izvještaja sa suđenja, sudskih presuda i drugih spisa.

Dokumenti zbirke “Varia” iz perioda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, uglavnom se odnose na građu Gradskog poglavarstva u Sarajevu, iako u zbirci nalazimo i političke pamflete, kako protiv vlasti tako i protiv specifičnih stranaka i ličnosti, kao što je slučaj sa pamfletima protiv Jugoslovenske muslimanske organizacije i njenog predsjednika Mehmeda Spahe. Također, u zbirci se nalazi i nekoliko saopštenja ustaške organizacije i njenog poglavnika Ante Pavelića, te veliki broj pisama i dopisnica upućenih bosanskohercegovačkom književniku Aliji Nametku od strane raznih javnih i kulturnih djelatnika tog perioda. Od ostalih dokumenata iz ovog perioda, značajnim se može nazvati i spisak od 111 ljekara koji imaju pravo obavljati privatnu ljekarsku praksu u Sarajevu.

Kada je riječ o dokumentima iz zbirke “Varia” iz perioda tzv. Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945) , uglavnom se radi o izvještajima, proglasima, rezolucijama, te prepiskama. Među tim dokumentima nalazi se i pismo Mustafe Mulalića upućeno muslimanima iz štaba zapovjednika četničkog pokreta Draže Mihailovića, rezolucija istaknutih Muslimana vlastima tzv. NDH, te izvještaj Munira Šahinovića Ekremova upućen poglavniku Anti Paveliću u kojem se govori o teškim prilikama u gradu Sarajevu i o ugroženosti grada od strane komunista. Među dokumentima iz ovog perioda nalazi se i elaborat pod naslovom “Bosna i Hercegovina u II svjetskom ratu”, kojeg je napisao Muhamed Hadžijahić.

Među važnim dokumentima u zbirci su i primjerak lista “Handžar”, koji je izlazio u vrijeme okupacije, zatim novine “Vijesti”, koje su izlazile neposredno pred oslobođenje zemlje u izdanju propagandnog odjeljenja III. korpusa Jugoslovenske armije.

Dokumenti u zbirci “Varia” koji potiču iz vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, tj. nakon oslobođenja zemlje 1945. godine, većinski se odnose na izvještaje, članke i prepisku. Među ostalim, tu je i spisak imanea 3500 Jevreja koji su ubijeni u Sarajevu u toku okupacije, no taj spisak je nepotpun jer je u tom periodu ubijeno oko 7000 sarajevskih Jevreja. Tu je i popis sarajevskih ulica, trgova, čikmi i mostova kojeg je sačinio Kosta Mandić, kao i obilje zanimljive arhivske građe vezane za grad Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.

Sadržaj zbirke: akti, pisma, rukopisi, knjige, brošure, novinski članci, stare novčanice, biografije, trgovački defteri, kalendari, podsjetnice, dokumenti o rasporedu austrougarske vojske prilikom zauzimanja Bosne i Hercegovine, putne isprave, lutrijski listići, oglasi, ugovori, pozivnice, sudske presude, mišljenja sudskih vještaka, diplome, potrošačke karte i slično.

Jezik i pismo zbirke: bosanski, srpski, hrvatski, njemački, slovenački, francuski, engleski, arapski, turski, hebrejski, latinski, crkvenoslavenski, italijanski, mađarski, poljski, bugarski i češki jezik, latinica, ćirilica i gotica.

* * *

UPOZORENJE: Vlasnik autorskih prava nad arhivskom građom korištenom na izložbi je Javna Ustanova Historijski arhiv Sarajevo. Zabranjeno je svako neovlašteno preuzimanje, kopiranje ili dijeljenje sadržaja, djelimično ili u cijelosti – bez prethodne saglasnosti i kontaktiranja Arhiva. Kontakt e-mail: has@arhivsa.ba


Napomena: Za prikaz slike u punoj rezoluciji kliknite desnim klikom na sliku i odaberite opciju “view image / pogledajte sliku” ili “open image in new tab / otvorite sliku u novom tabu”


Izložba: Karte, mape i planovi Sarajeva i Bosne i Hercegovine

Autor izložbe: Admir Nezirović i Haris Zaimović, viši arhivisti
Digitalna obrada i web: Velid Jerlagić, arhivist

Karta je kodirana slika geografske stvarnosti, koja prikazuje objekte ili svojstva, rezultat je kreativnosti i izbora autora, a oblikovana je za upotrebu kad su prostorni odnosi od najveće važnosti. Radi se o uslovljenom, smanjenom i generaliziranom prikazu Zemljine površine u ravni, odnosno grafičkoj reprezentaciji prostornih odnosa i oblika, koji pri tome zadovoljavaju određene matematičke i geografske uvjete.

Kartografija je disciplina koja se bavi koncepcijom, izradom, širenjem, promicanjem i proučavanjem karata. Riječ je o skupu naučnih disciplina koje se bave izučavanjem geografskih karata, metodama njihove izrade i umnožavanja
kao i postupcima njihovog korištenja. Kartografija je djelatnost koja prikuplja, prerađuje i koristi prostorne informacije te ih vizualizira i kartografski prikazuje. Možemo reči da je to nauka i tehnologija koja se bavi analizom, interpretacijom i komunikacijom prostornih relacija pomoću karata i mapa. Kartografija je staro umijeće, vještina i struka ali kao riječ kartografija se prvi put spominje / pojavljuje uz riječi geografija i horografija izgravirana na jednom geodetskom instrumentu iz 1576. godine.

U vrijeme humanizma i renesanse oživjelo je zanimanje za antički svijet, za njegovu znanost i kulturu, pa tako i za geografiju (zemljopis) i kartografiju. Prevode se i štampaju djela antičkih pisaca, kao što je npr. Ptolomejeva Geografija iz 1513. godine. Otkriće drvoreza, bakroreza i štamparstva uopće odrazilo se na daljnji razvoj kartografskih znanja i izrade karata. Najveći doprinos širenju geografskih saznanja imala su velika geografska otkrića na razmeđi 15. i 16. stoljeća. Uz trgovačke i vojno-pomorske interese koji su pokrenuli velika putovanja, značajan doprinos njihovom uspjehu dala su tehnička otkrića (astrolab, kompas i dr.). Kartografija je sve do početka 19. stoljeća bila gotovo isključivo u okrilju geografije, jer su geografska otkrića bila poticaj za njen razvoj. Termin kartografija, kao pojam
za znanstvenu djelatnost prvi put upotrebljen je 1839. godine.


Prva geografska karta na kojoj se javlja naziv Bosna nastala je 1339. godine a izradio ju je Angelino Dulcert. Prikazi Bosne ponovo se javljaju u 15. stoljeću da bi u 16. stoljeću postali češći i topografski bogatiji. Odnosi Osmanskog i Habsburškog carstva te Mletačke republike utjecali su na daljnji razvoj prikazivanja Bosne i Hercegovine na evropskim geografskim kartama (Kandijski i Bečki rat, Karlovački, Požarevački, Beogradski i Svištovski mir). Habsburška monarhija, kako prije Berlinskog kongresa 1878. godine tako i poslije kada Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Austro-Ugarske, pridaje Bosni i Hercegovini veliki značaj zbog vojno-strateških, političkih, ekonomskih i sigurnosnih interesa. Tako da se to itekako odrazilo na prikazivanju naše zemlje na kartama koje su namijenjene za vojne, političke, naučne, saobračajne, ekonomske i turističke svrhe.

ZBIRKA KARATA I PLANOVA HISTORIJSKOG ARHIVA SARAJEVO

Uz Vojni arhiv u Beču (Kriegsarchiv) te Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Historijski arhiv Sarajevo posjeduje, čuva i daje na korištenje za našu zemlju vrlo značajnu i bogatu Zbirku karata i planova. Ova zbirka predstavlja prvoklasan izvor za različite vrste proučavanja i istraživanja prošlosti Bosne i Hercegovine i Sarajeva.
Ovom izložbom Historijski arhiv Sarajevo želi ponovo predstaviti jedan značajan, vrijedan i interesantan fond / zbirku koju posjeduje i čuva. Zbirka karata i planova Historijskog arhiva Sarajevo ima višestruku vrijednost za grad Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Ona se sastoji od preko 513 karata i planova koji su izrađeni u periodu od 1745. i 2003. godine.
Ova zbirka nastala je otkupom, poklonom i preuzimanjem od pojedinaca i institucija, kao i izdvajanjem iz raznih fondova prilikom njihovog sređivanja i obrade u Historijskom arhivu Sarajevo.

Zbirka karata i planova Historijskog arhiva Sarajevo sadrži karte, mape i planove koji su nastali u sljedećim periodima:
– period osmanske vladavine (do 1878. godine);
– period austrougarske uprave (1878.-1918.);
– period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941.);
– period Nezavisne države Hrvastke (1941.-1945.);
– period Socijalističke federativne Republike Jugoslavije (1945.-1991.);
– period postdejtonske nezavisne države Bosne i Hercegovine (od 1996. godine).

Zbirka također ima urađenu kartoteku ulaza, ali samo za 250 karata i planova te ima urađen sumarno-analitički inventar za svih 513 karata, mapa i planova. Ova zbirka sređena je i na način da postoje urađeni inventari za karte, mape i planove koji se odnose na:
– Sarajevo;
– Bosnu i Hercegovinu;
– vojne potrebe i operacije.

U sklopu ove zbirke nalaze se: geografske, historijske, topografske karte, vojni planovi i skice, planovi i karte gradova (največim dijelom Sarajeva), tehnički planovi, geografski i historijski atlasi. Vrijednost ovih karata, mapa i planova višestruka je, kako zbog samog vremena njihovog nastanka, tako i zbog značaja kojeg imaju kao izvor za proučavanje
prošlosti Sarajeva i Bosne i Hercegovine, odnosno prostornog, infrastrukturnog i cestovnog širenja te razvoja organizacije uprave i administrativnog uređenja grada Sarajeva. Na mnogim kartama mogu se čitati neki detalji poput vremena nastanka pojedinih institucija, objekata i građevina u gradu Sarajevu i okolini. Na njima također pratimo razvoj cestovnog i željezničkog saobraćaja u Bosni i Hercegovini i regiji. Karte nam daju uvid u historijat nastanka i promjena imena ulica grada Sarajeva te uvid u mnoge izdavačke, štamparske kuće i kartografske zavode koji su djelovali u Sarajevu i drugim gradovima poput Beča, Zagreba, Beograda itd. Pomoću ovih karata i planova pratimo kvalitetu izrade samih karata te razvoj kartografske tehnike kojom su iste rađene. Mnoge od ovih karata su i raritet. U mnogim slučajevima riječ je o vrlo kvalitetnom i očuvanom materijalu na kojima su štampane ove karte te također o vrlo preciznim i kvalitetnim prikazima bez obzira na vrijeme nastanka istih.

* * *

Ova izložba predstavlja samo dio onoga što u svojoj sehari čuva Historijski arhiv Sarajevo. Radi se o geografskim, topografskim, cestovnim, vojnim, turističkim i drugim kartama, mapama, planovima i nacrtima Sarajeva i okoline, Bosne i Hercegovine, regije i Evrope. One kronološki i tematski prate razvoj grada. Uz karte priloženi su naslovi s oznakama / signaturama kojim su zavedeni u Zbirci karata i planova Historijskog arhiva Sarajevo. Također je predstavljen historijat promjena naziva ulica u gradu Sarajevu te poneki stari turistički vodič. Ova zbirka definitivno je neprocjenjive vrijednosti, značajan historijski izvor i svjedok vremena.

* * *

UPOZORENJE: Vlasnik autorskih prava nad arhivskom građom korištenom na izložbi je Javna Ustanova Historijski arhiv Sarajevo. Zabranjeno je svako neovlašteno preuzimanje, kopiranje ili dijeljenje sadržaja, djelimično ili u cijelosti – bez prethodne saglasnosti i kontaktiranja Arhiva. Kontakt e-mail: has@arhivsa.ba

Izložba povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembra 2020. godine JU Historijski arhiv Sarajevo ove godine predstavlja online izložbu „Gradovi Bosne i Hercegovine u Zbirci fotografija i razglednica Historijskog arhiva Sarajevo“. Imajući u vidu složenu epidemiološku situaciju u zemlji Arhiv se odlučio da na ovaj način dadne svoj doprinos u obliježavanju ovog značajnog datuma za našu zemlju. Ova izložba autorice, više arhivistice Almire Alibašić-Fideler, javnosti je predstavljena istim povodom i prošle godine u Muzeju Sarajeva. Nadamo se da će svojim sadržajem, sada u online formatu, izazvati dodatno interesovanje i obogatiti saznanja o našoj građi i Arhivu kao instituciji, kod svih onih koji je pogledaju.

Kako autorica navodi:

„Na 21 izložbenom panou prikazano je oko 210 fotografija i razglednica bosanskohercegovačkih gradova iz perioda na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće, odnosno najvećim dijelom iz perioda Austro-Ugarske Monarhije, sa manjim dijelom fotografija i razglednica iz kasnijeg perioda. To je specifičan period kada b-h gradovi mijenjaju svoju fizionomiju i svojim izgledom prerastaju iz jednog više orijentalnog civilizacijskog i kulturološkog miljea u onaj srednjeevropski, naravo pod uticajem novog Carstva koje osvaja Bosnu i Hercegovinu. To je također i period kada fotografija, pa i razglednica kao mediji – doživljavaju svoj razvoj i zamah u korištenju, kako u smislu popularnog i novog sredstva za pravljenje uspomena, tako i u svrhu stvaranja autentičnog slikovnog dokumenta o prilikama jednog perioda. Na fotografijama i razglednicama na ovoj izložbi mogu se vidjeti bosanskohercegovački gradovi koji su istovremeno i stari gradovi, i čaršije, i varoši i kasabe, ali i  gradovi u modernom značenju te riječi, kao urbane, naseljene cjeline sa svim obilježjima kultiviranog naselja. Na izloženim fotografijama i razglednicama možemo vidjeti panorame naših gradova, njihove važne objekte, ulice, pojedine dijelove, a iz kojih onda saznajemo o njihovim ljudima, životima, svakodnevnici, gradnji, kulturnim, upravnim i vjerskim objektima – svemu onome što sačinjava grad kao urbanu jedinicu u vremenu i prostoru. Ove fotografije su napravili pioniri razvoja fotografskog zanata u našoj zemlji, ljudi koji su, iako u službi određene politike koju je Austro-Ugarska tada sprovodila u Bosni i Hercegovini, ipak svojim radom pokazali ono najbolje što se tada dalo prikazati na fotografiji. Neki od tih fotografa su František Franjo Topič, Anton Šedler, Anton Cimolo, da spomenemo samo najpoznatije, a također tu je dosta razglednica poznatih nakladničara toga vremena kao što su: Simon Kattan, Studnička, Halačević u Sarajevu, Pacher i Kisić u Mostaru, Ladislav Wolf u Banjaluci, Adolf Engel u Tuzli, Franjo Lipski u Travniku i mnogi drugi.“

Link za izložbu: http://www.arhivsa.ba/wordpress/?p=4209